Iako političari u Crnoj Gori u predizbornim kampanjama i potpisanim međunarodnim inicijativama obećavaju da će sve važne odluke donositi u interesu građana, aktivno komunicirajući sa njima, u praksi se godinama sprovodi samovolja pojedinaca, koja ne tako rijetko za rezultat ima dugoročne posljedice po cjelokupno društvo.
Najsvježiji primjer loše komunikacije vezan je za Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj imovini, koji je, po sada već ustaljenom običaju, Vlada utvrdila na telefonskoj sjednici sredinom juna, nakon čega su uslijedili i sporni amandmani koji su izazvali oštru reakciju javnosti.
Međutim, do dana današnjeg građanima nije objašnjeno koliko je potencijalno štetno to što dajemo državnu imovinu u zakup na 90 godina, te koliko uopšte državna zemlja vrijedi, ukoliko nakon isteka ugovora na njoj ostaju objekti koji su vlasništvo investitora.
Takođe, vrlo je problematično što o ovako važnom pitanju političari razgovaraju usred sezone odmora, pa je, osim institucionalnog dijaloga, vješto izbjegnuto i kvalitetno sučeljavanje mišljenja u najgledanijim televizijskim formatima.
Očigledno je da su političke elite zaboravile da su, osim prema crnogorskoj javnosti, transparentnost prema svojim građanima obećali i na međunarodnom nivou, potpisujući inicijativu „Partnerstvo za otvorenu upravu“, koja je već više od 10 godina samo mrtvo slovo na papiru.
Suština je jasna – o zajedničkoj imovini moramo zajedno donositi odluke, a što je javnost više obaviještena, to je manje prostora za intrigu.
Pozivamo političare da umjesto javnih manipulacija pokrenu javni dijalog, kako bi konačno otpočeli procese koji bude zadovoljstvo, a ne gnjev građana.
Marko Pejović,
Programski direktor UZOR-a
